Marketing
rose, prve tri slike
(prethodni nastavak)
Slikar je bio izmožden ljubavnom igrom kojoj se opet nije uspio oduprijeti. Njegov se ljubavnik, zadovoljivši svoju potrebu, okrenuo i otišao, bez pozdrava.
Slikar nije imao ni novčića u džepu, ni komadića kruha na polici. Ipak, nije se želio poniziti prosjačeći od skulptora, svojega ljubavnika. Osjetio bi se poput prostitutke ako bi od njega zatražio novac, a njegov ljubavnik kao da nije vidio bijedu nenamještene sobe, njegove blijede obraze i izgladnjeli pogled.
Nije on škrt, samo je neosjetljiv na potrebe drugih, pomislio je slikar, a potom se naljutio na samoga sebe:
Uvijek nalazim izgovore za njega. Obmanjujem se. On je sebični gad ... kojem ja odoljeti ne mogu.
Skica prve slike Makova čekala je na štafelaju i on je ubrzo zaboravio na glad, iscrpljenosti i poniženje. Slikanje ga je ponijelo kao nikada do tada. Kada je slika konačno bila dovršena, srušio se pred štafelajem na koljena. Nije znao koliko je dana i noći proveo slikajući je, nesvjestan bilo kakvih drugih potreba osim te nesavladive potrebe – dovršiti sliku. Nije ga gonio strah od strašnog Naručitelja, na njega je sasvim zaboravio. Pokretala ga je stvaralačka potreba, duboko ukorjenjena u suštini njegova bića.
Gledajući dovršenu sliku, znao je da nikada do sada nije naslikao ništa bolje. Izmučen, no čudno sretan i ispunjen, oteturao je do svojeg bijednog ležaja u kutu sobe i sručio se na njega. Utonuo je u težak san, začudo bez noćnih mora koje su ga inače mučile.
Probudivši se, zatekao je svojeg ljubavnika skulptora kako sjedi pred slikom makova. Vratio se, osvježen i namirisan, i sjedio pred slikom, na jednoj od onih rasklimanih dvaju stolica koje su, uz ležaj, bile jedini namještaj u slikarevoj bijednoj sobi.
Slikar se uspravio na ležaju, a skulptor se okrenuo i rekao mu:
Slika je čudesna, priznajem to, iako nerado …
Uživat ću, radeći okvir za nju, i za ostalih šest …premda sumnjam da će i ostale biti tako dobre poput ove prve …
Nije mi stalo do novca, više me zanima upoznati Naručitelja…
Prve je tri slike slikar dovršio u prvih mjesec dana.
Druga je bila bolja od prve, a treća je nadmašivala obje prethodne. Slikar je na slikama radio do iznemoglosti, zaboravljajući na san, na žeđ, na glad. Čak je i njegova opiumska glad utihnula, strast stvaranja potpuno ju je zatomila. Slikar je bio začuđen lakoćom i brzinom svojega slikanja jer ranije je svaku sliku stvarao u teškim mukama i nikada nije bio zadovoljan dovršenim djelom.
Slikarev ljubavnik skulptor nepogrješivo bi procijenio vrijeme dovršetka svake sljedeće slike. Pojavio bi se i zadivljen stajao pred slikom, grizući usne od zavisti. Pokušavao bi, bezuspješno, slikara namamiti k sebi, pa ga tamo zaokupiti svojim seksualnim igrama, odvratiti ga od slikanja. Slikar mu se, i sam začuđen time, sada po prvi puta uspijevao oduprijeti. Počeo je vjerovati da se dolazak Crnog Neznanca dogodio u sretan trenutak. Počeo je vjerovati da će slikajući naručene slike uspjeti osloboditi se ovisnosti, i one opiumske i one o svojem ljubavniku, skulptoru.
A skulptor je stalno odlagao početak rada na okvirima slika. Još uvijek se mučio sa skicama i nacrtima, on koji je inače sve radio s lakoćom.
Kao da nas je ukleo, taj tvoj mecena.
Ti, koji si uvijek umirao stvarajući svaku svoju sliku, ove si tri naslikao tako brzo, sa začuđujućom lakoćom ... I, moram priznati, svaka nova je sve bolja!
A ja se s okvirima mučim više nego s bilo kojom skulpturom do sada …
Kao da je taj prokletnik ukrao moju lakoću stvaranja i poklonio je tebi …
Copyright © 2008. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.
(nastavak slijedi)
picture frame, photo by flickr
Post je objavljen 03.02.2008. u 23:59 sati.